Izleti iz Bihaća: slapovi, tvrđave, Plitvice

Nacionalni park Una osnovan je 29. maja 2008. i obuhvata dolinu gornjeg toka Une i Unca, uglavnom na području Grada Bihaća, s dijelovima u Bosanskom Petrovcu i Drvaru. Park se graniči s Hrvatskom, a od Plitvičkih jezera udaljen je tridesetak kilometara. Najveći magnet je Štrbački buk, a slijede slapovi i sedrene kaskade u Martin Brodu, tvrđava Ostrovica iznad Kulen Vakufa i manastir Rmanj. Park ima šest ulaza: Gorjevac (1), Ćukovi (2, samo pješaci i biciklisti), Ćelije (3, iz Orašca prema Štrbačkom buku), Račić (4, trenutno ne radi), Martin Brod (5) i Lohovo (6, najbliže Bihaću). Ulaznice se plaćaju po sezonama, djeca do sedme godine ulaze besplatno, a osiguranje posjetilaca je uračunato u cijenu. Za rafting, kajak, ronjenje i ribolov potrebne su posebne dozvole i lokalni vodiči. Planirajte cijeli dan i ponesite gotovinu, vodu i udobnu obuću.

Štrbački buk je najviši i najpoznatiji slap Nacionalnog parka Una. Rijeka se ovdje preko sedrenih stepenica obrušava oko 25 metara, a slap leži tačno na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, južno od Doljana. Lonely Planet ga opisuje kao ozbiljnog kandidata za najimpresivniji vodopad u zemlji. Oko slapa vodi drvena staza s nekoliko vidikovaca, pa se buk može razgledati iz više uglova bez da se pokisne. Uz ulaz su klupe, prostor za piknik i ugostiteljski objekti, a ispod slapa počinje najpopularnija rafting dionica prema Lohovu. Najviše vode ima u proljeće, kada je slap najglasniji, dok je ljeti gužva veća, ali je zelenilo najbogatije. Za sam obilazak dovoljno je sat-dva, ali se posjeta lako spoji s Ostrovicom ili Martin Brodom u cjelodnevni izlet. Na ulaz uzmite gotovinu, a za kišnih dana obuću koja ne kliže.

Martin Brod je selo na jugu Nacionalnog parka Una, na mjestu gdje Unac utiče u Unu. Rijeka ovdje stvara splet sedrenih barijera, kaskada i malih slapova s ukupnim padom od oko 54 metra, pa se voda u desetinama krakova razlijeva između kuća, mlinova i drveća. Kroz područje vode šetnice, mostići i klupe za piknik, a uz vodu se još vide stari mlinovi. Martin Brod je poznat i po mušičarenju, a u neposrednoj blizini su ostaci srednjovjekovne tvrđave Rmanj i manastir Rmanj. Za ljubitelje laganih šetnji tu je staza do tunela na Uncu, oko dva kilometra od mosta kod manastira, gdje žive šišmiši. Najljepše je u kasno proljeće i ljeti, kada je voda tirkizna, a zelenilo puno. Ovo je mirnija alternativa Štrbačkom buku i odlično mjesto za cijeli dan uz rijeku.

Milančev buk je slap u samom Martin Brodu i glavna tačka ulaza br. 5 Nacionalnog parka Una, koji pokriva i susjedni Jalački buk. Manji je od Štrbačkog buka, ali mnogi ga smatraju jednako lijepim: voda se preko sedrenih stepenica razlijeva u mirne, zelenkasto-plave bazene, a preko njih vodi drvena rampa s koje se sve vidi izbliza. Uz ulaz postoji restoran, a u blizini je i prostor za piknik. Posjetioci ga često obilaze poslijepodne, kada je, prema iskustvima putnika, i u augustu znatno mirnije nego kod Štrbačkog buka. Obilazak traje oko sat vremena, pa se lako kombinuje s manastirom Rmanj, šetnjom do ušća Unca i ručkom uz rijeku. Ako planirate oba velika slapa isti dan, isplati se kombinovana ulaznica. Ponesite fotoaparat – svjetlo kasno poslijepodne lijepo naglašava boje vode.

Manastir Rmanj stoji na lijevoj obali Unca, kod njegovog ušća u Unu, u Martin Brodu. Tačna godina osnivanja nije poznata, ali se manastir prvi put pominje 1498. godine. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća bio je sjedište Dabrobosanske mitropolije, a kroz burnu historiju više je puta paljen, obnavljan i ponovo stradao – u Drugom svjetskom ratu potpuno je razoren 1944. Obnova je odobrena 1974., crkva je završena osamdesetih, a konak 2006. Danas je Rmanj nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a sačuvani su ostaci izvornih fresaka. Iznad ušća su i ruševine srednjovjekovne tvrđave Rmanj. Prilikom posjete poštujte pravila odijevanja i mir zajednice koja ovdje živi. Posjetu je najlakše spojiti s Milančevim bukom i šetnjom do tunela na Uncu. Manastir je od Bihaća udaljen oko 50 km, pa ga planirajte kao dio dana u Martin Brodu.

Kulen Vakuf je malo naselje uz Unu na jugu Grada Bihaća i najveće izgrađeno mjesto unutar Nacionalnog parka Una, u kojem se nalazi i njegovo upravno središte. Iznad sela, na šumovitom grebenu, stoji tvrđava Ostrovica, a staza do nje kreće upravo odavde. U mjestu je džamija sultana Ahmeda I, nekoliko lokala i smještajnih objekata, a na obali Une i kampovi. Kulen Vakuf je dobra baza za istraživanje južnog dijela parka: odavde je kratko do Martin Broda, a dionica Martin Brod – Kulen Vakuf jedna je od zvaničnih ruta za rafting, kajak i kanu. Ribolovna zona 1B Kulen Vakuf rezervisana je za mušičarenje po principu uhvati-i-pusti. U Kulen Vakufu (Unska bb) postoji i info-tačka parka gdje se kupuju ribolovne dozvole. Mjesto je rodno selo porodice Kulenović, kapetana Ostrovice.

Ostrovica je srednjovjekovna utvrda na šumovitom grebenu iznad Kulen Vakufa, s pogledom na lijevu obalu Une. Kontrolisala je put između sjevernog i južnog dijela doline, a vjerovatno je podignuta u 15. stoljeću na temeljima starijih utvrđenja. Prvi put se pominje 1407. kao posjed bosanskog velmože Sandalja Hranića, koji ju je oko 1409–1410. prodao Veneciji. Kasnije su je držali Kurjakovići, Frankopani i drugi, a Osmanlije je preuzimaju 1523. Pod osmanskom vlašću proširena je i bila sjedište kapetanije, koju su često držali Kulenovići; opsjedana je više puta, a napuštena 1878. Danas je nacionalni spomenik i dio NP Una, djelimično obnovljena. Uspon iz Kulen Vakufa nagrađuje se jednim od najljepših pogleda na dolinu Une. Krenite rano ljeti, ponesite vodu i čvrstu obuću. Pogled seže do Kulen Vakufa i doline Une.

Lohovo je ulaz br. 6 Nacionalnog parka Una i najbliža tačka parka samom Bihaću. Ovdje Una teče kroz niz slapova i rukavaca među vrbama, a najpoznatiji su Troslap i Dvoslap, nizvodno od Štrbačkog buka. Između njih vodi šumska pješačka staza duga oko dva kilometra, idealna za laganu šetnju s porodicom. Lohovo je i središte riječnih aktivnosti: većina rafting agencija ima baze u blizini ulaza, a dionica Štrbački buk – Lohovo smatra se najatraktivnijom za rafting i kajak. Mogu se iznajmiti čamci i bicikli, a postoje restorani, apartmani, mali kamp, eko-selo i igraonica za djecu. Ulaznica je ovdje najjeftinija u parku. Najbolje je doći ujutro ili predvečer, kada je svjetlo nad vodom najmekše, a za vruća ljetna popodneva hlad uz rijeku je pravo osvježenje.

Ćukovi su selo na putu prema Kulen Vakufu i mjesto ulaza br. 2 Nacionalnog parka Una, koji je namijenjen isključivo pješacima i biciklistima. Motorna vozila ovdje ne smiju ući, pa je ovo najmirniji način da se stigne do Štrbačkog buka: od ulaza do slapa ima oko 4,5 kilometara kroz šumu i uz rijeku. Staza vodi i dalje prema Kulen Vakufu i Martin Brodu, pa je zanimljiva i za duže biciklističke ture. Do Ćukova se može i lokalnim autobusom iz Bihaća koji ide prema Kulen Vakufu, s polaskom sa stajališta "Bedem", a ne s autobuske stanice. To je odlična opcija za goste bez automobila. Ponesite dovoljno vode, jer usput nema mnogo ugostiteljskih objekata, i računajte na povratak istim putem ili dogovorite prevoz unaprijed.

Ripač je selo oko pet kilometara od Bihaća, u dolini Une, i središte japodske kulture na ovom području. Japodi su ilirsko pleme koje je u posljednjem milenijumu stare ere naseljavalo širi tok srednje Une, dijelove Like, Gorskog kotara i Bele krajine. U Ripču su pronađena rijetka naselja sojenica – drvene kuće podignute nad vodom na hrastovim stubovima – kakvih je na Balkanu vrlo malo. Na lokalitetu Gradina nađeni su i terakotni predmeti, gravura jelenje glave i zmija na ulomku posude. Ripač se u izvorima javlja i kao austrijsko uporište 1530. godine, a na ulazu u stari dio sela nalazi se mezarje s tri velika nišana iz 18. stoljeća. Danas je Ripač mirno mjesto uz rijeku, s graničnim prelazom prema Hrvatskoj i restoranima na vodi. Odlično je za kratak izlet, kupanje i večeru uz Unu.

Japodski otoci su skupina od pet otoka među brzacima i slapićima Une u Račiću, jugoistočno od Bihaća, u području Nacionalnog parka Una. Otoci su povezani rukavcima i malim vodopadima, a na njima djeluje porodični kamp s mjestima za šatore, kamp-kućice i drvenim kućicama, uz restoran s tradicionalnom bosanskom kuhinjom. Ovo je jedno od najomiljenijih mjesta za porodice: ima otvorenog prostora za djecu, viseće mreže, a organizuju se rafting, ribolov, planinarenje, biciklizam i vožnja čamcem. Čak i ako ne noćite ovdje, vrijedi doći na ručak ili kafu uz šum vode i prošetati otocima. Za vruća ljetna popodneva ovo je savršen bijeg od gradske vrućine. Navečer je atmosfera posebno opuštena, a u sezoni ima i zabavnog programa. Rezervacija smještaja preporučuje se ljeti.

Golubić je selo u blizini Bihaća, uz Unu, poznato po jednom od zanimljivijih rimskih nalaza u regiji. Ovdje je otkriveno svetište boga Mitre iz ranog 4. stoljeća nove ere, a iz njega potiče dvostrani reljef isklesan u žutom krečnjaku: na jednoj strani prikazan je Mitra koji ubija bika, a na drugoj ritualna gozba. Sam reljef danas se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu, pa na licu mjesta nema izložbe, ali Golubić je dobar primjer koliko je dolina Une bila naseljena i važna kroz cijelu antiku – od Japoda do Rimljana. Posjetu možete spojiti s obližnjom tvrđavom Sokolac, Pritokom i Ripčem u lagani poludnevni krug uz rijeku. Za ljubitelje historije preporučujemo da prije toga posjete Kapetanovu kulu u Bihaću, gdje je izložena arheološka građa iz ovog kraja.

Pritoka je selo u sastavu Grada Bihaća, smješteno istočno od centra, u blizini tvrđave Sokolac i sela Golubić s nalazištem rimskog Mitrinog hrama. Prema popisu iz 2013. imalo je oko 680 stanovnika. Pritoka nije klasična turistička atrakcija, ali je zgodna tačka za kratak izlet automobilom ili biciklom iz grada: odavde se lako nastavlja do Sokolca, odakle se pruža pogled na Bihaćko polje, te dalje prema Golubiću i Ripču. Za goste koji vole mirne seoske puteve, ovo je dobar početak poludnevnog kruga kroz bihaćku okolinu, daleko od gužve. Preporučujemo kombinaciju sa šetnjom do Sokolca i ručkom uz Unu u Ripču ili na Japodskim otocima. Ovaj kraj nije u turističkim vodičima, pa je idealan za goste koji žele upoznati svakodnevni život sela oko Bihaća, uz kratke vožnje i šetnje seoskim putevima. Za sada nema označenih staza, pa se orijentišite po karti.

Sokolac, poznat i kao Sokol ili Sokol-grad, srednjovjekovna je tvrđava kod istoimenog sela nadomak Bihaća. Najstariji poznati dokument o njoj potiče iz 1395. godine. U 15. stoljeću bila je poprište dinastičkih borbi u Ugarskom kraljevstvu, a nakon niza bitaka u vrijeme osmanskog prodora pala je zajedno s Bihaćem 1592. godine. Kasnije se rijetko spominje i imala je manju posadu od obližnjeg Ripča; korištena je od 14. do 19. stoljeća. Tvrđava je 2008. proglašena nacionalnim spomenikom, ali je procjena iz 2010. njeno stanje ocijenila lošim. Upravo zato je mjesto romantično i divlje – ruševine s pogledom na okolinu Bihaća. Obilazak je kratak, ali obavezno ponesite čvrstu obuću i pazite na nestabilne zidove. Najljepše je u proljeće i jesen, uz blago svjetlo i manje vrućine.

Kostela je naselje nizvodno od Bihaća, gdje Una preko stijena stvara Kostelski buk – slap poznat po bistroj vodi i zelenom, šumovitom okruženju. Oko devet kilometara od grada Una prolazi i pored hidroelektrane Kostela, izgrađene 1952. Područje je pogodno za šetnje i odmor u prirodi, a fotografi ga posebno vole u proljeće i ljeto, kada je protok vode najjači. Kostela je i polazište druge popularne rafting dionice na Uni: od Kostele do Salihovca, kraj puta Bihać – Bosanska Krupa, 12 kilometara i oko dva sata na vodi. Ova ruta važi za pogodnu za početnike i porodice s djecom, za razliku od zahtjevnije dionice ispod Štrbačkog buka. Uz slap postoji i hotel s restoranom, pa je Kostela dobar izbor za ručak uz šum vode na samom ulasku u kanjon Une prema Bosanskoj Krupi.

Između Bihaća i Bosanske Krupe Una prolazi kroz kanjon dug oko 27 kilometara i dubok oko 150 metara. Cesta prati rijeku cijelim tokom, pa je vožnja sama po sebi izlet: zelene strme padine, brzaci, mali otoci i povremena mjesta za zaustavljanje i kupanje. Na početku kanjona je Kostela sa svojim slapom, a nizvodno vodi popularna rafting dionica od Kostele do Salihovca, pogodna za početnike i porodice. Na kraju kanjona Una izlazi u Bosansku Krupu, gdje se razlijeva u kaskade i otočiće povezane mostovima. Kanjon je lijep tokom cijele godine – u proljeće zbog snažne vode, ljeti zbog kupanja i hlada, a u jesen zbog boja šume. Planirajte nekoliko kratkih stanica i ručak u Bosanskoj Krupi, pa se vratite istim putem ili nastavite prema Bužimu ili Bosanskoj Otoci.

Una protiče kroz sam Bihać i stvara niz otoka i kaskada usred grada: Gradsku otoku, Ribićku otoku, otok Bakšaš i skupinu Jotanovih otoka. Neki su privatni, a drugi služe kao javna kupališta. Gradska brana "Beton" pri niskom vodostaju služi i kao šetnica i mjesto za kupanje. Šetnja uz Unu kroz centar najbolji je uvod u boravak u Bihaću: za sat-dva vidjet ćete rijeku koja je ovdje bistra i brza, a usput i Fethiju, Kapetanovu kulu i turbe, koji su svega nekoliko minuta od obale. Ljeti se ovdje kupa, ribari i odmara na travi, a predvečer su terase kafića uz vodu najljepše mjesto u gradu. Ova šetnja ne košta ništa, pogodna je za sve uzraste i savršena za prvi ili posljednji dan boravka. U proljeće je vode najviše i rijeka je najglasnija.

Kapetanova kula je kamena kula kvadratne osnove, oko 10 × 10 metara, u samom centru Bihaća, na lijevoj obali Une, unutar nekadašnjih gradskih zidina. Datum gradnje je sporan – jedni je smještaju u 13., drugi u početak 17. stoljeća – a kroz historiju je služila kao utvrda, zatvor u austrougarsko doba i zatočište u Drugom svjetskom ratu. Od 1972. je muzej, a posljednja obnova završena je 2021. godine. Stalne postavke pokrivaju period od prahistorije do Austro-Ugarske: prvi sprat posvećen je duhovnoj i materijalnoj kulturi Japoda, drugi antičkim gradovima Unsko-sanskog kantona, a na četvrtom je rekonstruisana kapetanova divanhana iz osmanskog perioda. Kula je dio kompleksa s tornjem crkve sv. Ante i turbetom, a u blizini je i Fethija. Muzej je otvoren šest dana u sedmici – idealan za kišni dan ili kao uvod prije izleta u Ripač i NP Una.

Fethija je jedna od najneobičnijih džamija u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je 1266. kao katolička crkva posvećena svetom Anti Padovanskom, u sklopu dominikanskog samostana, i smatra se najstarijom gotičkom građevinom u zemlji. Nakon osmanskog osvajanja Bihaća 1592. pretvorena je u džamiju i u toj funkciji je i danas. Gotički zvonik služio je kao munara sve do 1863., kada je zbog dotrajalosti zamijenjen novom. U Drugom svjetskom ratu izgorjeli su krov i drveni dijelovi unutrašnjosti, a nakon rata počeli su konzervatorski radovi. Zgrada je duga oko 22 i široka 11,5 metara, zidana kamenom i bihacitom. Već sama fasada s gotičkim prozorima i portalom priča priču o smjeni carstava na Uni. Džamija je aktivna, pa posjetu uskladite s vremenima namaza i poštujte pravila oblačenja.

U centru Bihaća, uz Kapetanovu kulu i turbe, stoje ostaci crkve svetog Ante Padovanskog – nekada jednog od najvećih katoličkih bogomolja u gradu, uz koje je bilo i groblje bihaćkih plemića. Danas je najuočljiviji njen visoki zvonik, koji s kulom i turbetom čini prepoznatljiv spomenički kompleks na lijevoj obali Une. Ovu crkvu ne treba miješati s Fethijom, srednjovjekovnom gotičkom crkvom sv. Ante koja je 1592. pretvorena u džamiju. Ruševine su posebno fotogenične predvečer, a kontrast kamena zvonika i zelenila uz rijeku izvrstan je motiv. Mjesto je u šetnji od nekoliko minuta od svih drugih znamenitosti centra, pa ga vrijedi uključiti u obilazak starog dijela grada uz Kapetanovu kulu i muzej. Ulaz nije potreban – zvonik se razgleda izvana, a uz njega su klupe i hlad drveća.

Bihaćko turbe je mali, ali vrlo upečatljiv spomenik u centru grada, uz Kapetanovu kulu i zvonik crkve sv. Ante. Podignuto je u čast branilaca Bihaća poginulih 1878. u borbama protiv austrougarske vojske. Današnje kameno turbe sagradila je austrougarska vlast o svom trošku, na mjestu ranijeg drvenog, iako neki izvori njegov nastanak vežu za osmanski period. Ima osmougaonu osnovu sa zidovima dužine 2,6 metara, nadsvođeno je kupolom pokrivenom pocinčanim limom, a fasada je obložena bihacitom. Unutra su dva drvena sanduka sa sarkofazima i nišanima ukrašenim motivom upletene trake, bez natpisa. Turbe je proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Okruženo je drvećem i starim kamenim zidovima, pa je ugodno mjesto za kratak predah tokom šetnje centrom. Turbe se razgleda izvana, bez ulaznice, i lako se uklapa u šetnju između Fethije i Kapetanove kule.

Ostrožac je jedan od najfotogeničnijih dvoraca u Bosni i Hercegovini, smješten u istoimenom selu na rubu Cazina, iznad doline Une. Utvrda potiče iz 13. stoljeća, kada je pripadala hrvatskim velikašima Babonićima, a Osmanlije su je zauzele 1592. Današnji romantični izgled dobila je između 1900. i 1906., kada ju je tadašnji gradonačelnik Bihaća Lothar von Berks obnovio kao rođendanski poklon supruzi iz porodice Habsburg. U dvorištu se nalazi park skulptura: više od 150 monumentalnih djela isklesanih u bihacitu, nastalih na dugogodišnjoj Koloniji kipara Ostrožac. Godine 2013. dvorac je proglašen nacionalnim spomenikom. Unutrašnjost je uglavnom školjka i obnova napreduje sporo, ali pogledi s bedema i dvorište sa skulpturama vrijede izleta. Ljeti se ovdje održavaju koncerti i priredbe. Kombinujte s Cazinom ili ručkom u Ostrošcu.

Cazin je živahan grad sjeverno od Bihaća i središte Cazinske krajine. Iznad centra se uzdiže stari grad, tvrđava iz 16. stoljeća do koje vodi strm uspon, a unutar njenih zidina je Gradska džamija, za koju se smatra da je podignuta na mjestu stare crkve. U gradu se može vidjeti i kuća Ibre Alagića, tradicionalna dvospratnica stotinjak metara od tvrđave, te kuća Nurije Pozderca iz 1820. Gradska biblioteka počela je kao čitaonica 1931., a ispred nje je bista Nurije Pozderca. Centar za kulturu i turizam organizuje predstave i književne večeri. Cazin je dobra baza za obilazak dvorca Ostrožac, Šturlića i Pećigrada, a na putu prema Velikoj Kladuši, u Donjoj Lučkoj, nalaze se nišani Kajtezovića – 16 nišana visokih skoro tri metra s početka 20. stoljeća. Za uspon na tvrđavu računajte na strmu stazu i ponesite vodu.

Šturlić je selo na krajnjem zapadu općine Cazin, smješteno na brdu iznad rijeke Korane, uz samu granicu s Hrvatskom. Prema popisu iz 2013. imalo je oko 2.450 stanovnika. Kraj je poznat po mirnom seoskom pejzažu Cazinske krajine i pogledu na dolinu Korane, a lokalni turistički vodiči ističu ga kao jedan od izleta u okolici Cazina. Šturlić je dobar cilj za vožnju sporednim putevima kroz brežuljke, uz kombinaciju s Pećigradom ili dvorcem Ostrožac istog dana. Ako tražite autentičan seoski ambijent, domaću hranu i tišinu, ovo je pravi pravac. Prije polaska provjerite lokalno koje su znamenitosti trenutno uređene i otvorene za posjetioce. Uz Koranu je kraj miran i zelen, a vožnja kroz brežuljkasta sela Cazinske krajine sama je po sebi lijep doživljaj. Računajte na uske lokalne puteve i vozite polako.

Pećigrad je srednjovjekovna tvrđava u Cazinskoj krajini koju je 1470. podigao ban Ivan Tuz. Njegovi sinovi prodali su je braći Šubić Peranskim, a 1519. prešla je u ruke Jurčeca Gusića. Nakon što su Osmanlije zarobile Gusićevog sina, njegova udovica je 1520. posinila krupskog kaštelana Mihajla Turka, pa se grad neko vrijeme zvao Peći Mihajla Turka. Posada je smanjena i grad napušten 1577., a od 1635. ovdje je mala osmanska granična posada. Početkom 18. stoljeća Pećigrad je bio veća pogranična tvrđava s topovima i oko 250 vojnika. Godine 1786. kapetan Ostrošca Bešir-beg Beširević podigao je, po naredbi bosanskog vezira, novi grad uz srednjovjekovni, koji je djelimično očuvan. Pećigrad je zanimljiv za ljubitelje historije i lako se uklapa u izlet Cazin – Ostrožac ili na putu prema Velikoj Kladuši.

Stari grad Bužim dominira istoimenim gradićem na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine i bio je druga po veličini tvrđava Cazinske krajine, odmah nakon Bihaća. Bužim se prvi put spominje 1334., unutrašnji dio grada nastao je najkasnije u prvoj polovini 14. stoljeća, a tvrđava je proširena 1484. Godine 1494. kralj Vladislav II. dodijelio je grad Ivanu Kegleviću, a porodica Keglević je po njemu dobila ime. Osmanlije su Bužim zauzele 1576. i postavile posadu od 50 konjanika i 130 pješaka; kršćanske vojske su ga kasnije više puta osvajale, ali ga nisu zadržale. Starija unutrašnja tvrđava je kvadratna s okruglim kulama na uglovima, a kasnije su dodani vanjski zidovi s poligonalnim kulama, pa se navodi kao primjer renesansne fortifikacije. Zidovi su visoki 5–8 m. Tvrđava i obližnja stara džamija su nacionalni spomenici. Pogled s bedema na Bužim je sjajan.

Bosanska Krupa je gradić na Uni, oko 27 kilometara kanjonom nizvodno od Bihaća. Ovdje rijeka izlazi iz kanjona i razlijeva se u kaskade i male otoke povezane mostovima – prizor zbog kojeg se Krupa često naziva jednim od najljepših gradova na Uni. U centru je park Zeleni otoci s klupama i kafićima, a iznad čaršije, na stjenovitom brežuljku, ruševine su tvrđave iz 13. stoljeća koju su Osmanlije zauzele u 16. stoljeću i oko nje razvile grad. Pogled s tvrđave na rijeku i kuće na stubovima glavni je razlog dolaska. U gradu su i spomenik četvorici mještana stradalih na Titanicu, pravoslavni hram, katolička crkva i gradska džamija. Krušnica se ulijeva u Unu nizvodno od grada, a njeno vrelo udaljeno je oko 6 km. Izlet je odličan za pola dana, s ručkom uz vodu.

Vrelo Krušnice je veliko krško vrelo koje daje život rijeci Krušnici, a nalazi se između sela Gudavac i Vranjska u općini Bosanska Krupa. Rijeka izvire iz stijene i odmah se razlijeva kroz gustu šumu, brzace i male slapove, pa je okolina vrela jedno od najomiljenijih izletišta u Krajini – posebno ljeti, kada je hlad uz hladnu vodu pravo olakšanje. Krušnica je kratka rijeka koja se nizvodno od Bosanske Krupe ulijeva u Unu. Vrelo je udaljeno oko šest kilometara južno od centra Krupe; može se i pješice, ali je put strm, pa se preporučuje automobil ili taksi. Ponesite deku za piknik i obuću za mokre stijene. Najljepše je u proljeće, kada je izdašnost vrela najveća, i u rano ljeto. Izlet se odlično kombinuje s obilaskom Bosanske Krupe.

Bosanska Otoka je gradić na Uni, oko 11 kilometara nizvodno od Bosanske Krupe. Ime je dobio po otocima koje rijeka ovdje stvara, a najpoznatiji prizor je Gradska džamija koja stoji na malom otoku usred Une; njena munara ima 153 stepenice. Kuće uz samu vodu i mirni rukavci daju mjestu slikovit izgled, posebno u kasno poslijepodne. Bosanska Otoka nije mjesto za cijeli dan, ali je odličan nastavak izleta u Bosansku Krupu – nakon ručka u Krupi produžite do Otoke, prošetajte uz rijeku i vratite se kanjonom Une u Bihać. Danju saobraćaju česti autobusi iz Krupe, pa se izlet može izvesti i bez automobila. Najljepši pogled na džamiju je s mosta i obale, a za kratku šetnju dovoljno je pola sata do sat. Mjesto je mirno i rijetko gužvovito, pa je ugodno i za porodice s djecom.

Rafting je jedna od najpopularnijih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, a Una je jedna od najljepših rijeka za njega. Postoje dvije glavne rute. Prva počinje ispod Štrbačkog buka i vodi kroz Nacionalni park Una prema Loskunu i Lohovu: oko 7,5 km, dva do dva i po sata na vodi, težine III–IV, a operateri je ne preporučuju djeci mlađoj od 12 godina i traže dobre plivače. Druga ruta kreće iz Kostele nizvodno od Bihaća i ide do Salihovca kraj puta za Bosansku Krupu: 12 km, također oko dva sata, i pogodna je za početnike i porodice. U parku su dozvoljene i dionice Martin Brod – Kulen Vakuf te Troslap – Dvoslap za kajak i kanu. Za sve aktivnosti u NP Una potreban je lokalni vodič, a park naplaćuje posebnu naknadu. Proljeće donosi višu i bržu vodu, dok je septembar mirniji – prema iskustvima gostiju.

Una i Unac spadaju među poznatija mušičarska područja Evrope, a glavne vrste su lipljen i potočna pastrmka; Una je poznata i po mladici, najvećoj ribi u rijeci. U Nacionalnom parku Una ribolov je dozvoljen samo u određenim revirima i uz pravila parka. Za 2026. godinu revir 1 Martin Brod (uključujući posebnu dionicu Unac) i revir 1B Kulen Vakuf rezervisani su za mušičarenje po principu uhvati-i-pusti, s jednim štapom i bez kontrakuke. Revir 1A Gečet je kombinovani: mušica od ponedjeljka do četvrtka, vaserkugla i spinning od petka do nedjelje. U revirima Klisa – Ćelije, Dvoslap i Očigrije dozvoljeni su vaserkugla i spinning samo vikendom, uz najviše dvije ribe dnevno. Svugdje su zabranjeni živi mamac, noćni ribolov i ribolov s čamaca ili mostova. Sezona u mušičarskim revirima traje od 1. maja do 31. oktobra.

Dolina Une je izvrsna za biciklizam: rijeka, sela, slapovi i tvrđave nižu se jedno za drugim, a Nacionalni park Una ima ulaz Ćukovi (br. 2) namijenjen isključivo biciklistima i pješacima, odakle vodi oko 4,5 km do Štrbačkog buka i dalje prema Kulen Vakufu i Martin Brodu. Ljubitelji dužih tura voze rute poput Kulen Vakuf – Bihać ili Martin Brod – Kulen Vakuf, koje su objavljene na platformama za planiranje ruta, a jedna od popularnih je i vožnja od Bihaća do Plitvica – oko 39 km uz oko 600 m uspona. Kroz park prolazi i Via Dinarica Zelena staza. Bicikli se mogu iznajmiti u Lohovu. Za vruće ljetne dane krenite rano, ponesite dovoljno vode i rezervne dijelove, jer servisa na trasi praktično nema. Proljeće i rana jesen su idealni za vožnju.

Željava je bivša vojna zračna baza ukopana u planinu Plješevicu, na samoj granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nadomak Bihaća. Gradnja je počela 1948. i završena 1968., a SFRJ je u nju uložila oko šest milijardi dolara. Tuneli dugi ukupno oko 3,5 km imali su četiri ulaza zaštićena vratima od 100 tona, a unutra su bili smješteni avioni MiG-21. JNA je pri povlačenju razorila piste, a 1992. je dodatnih 56 tona eksploziva onesposobilo bazu. Danas je granica presijeca, a okolina je i dalje MINIRANA – 2000. godine poginuo je oficir koji je skupljao gljive. Ako idete, krećite se isključivo asfaltom, poštujte znakove upozorenja, ponesite jake lampe, čvrstu obuću i rukavice, i ne ulazite ispod oštećenih stropova. Granična policija vas može zaustaviti, pa ih unaprijed obavijestite. Najsigurnije je ići s iskusnim vodičem.

Plješevica, ili Lička Plješivica, planina je Dinarskog gorja na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pruža se od sjeverozapada, nadomak Bihaća, prema jugoistoku, uz Krbavsko polje na hrvatskoj strani, sve do doline Une kod Ripča na bosanskoj strani. Najviši vrh je Ozeblin (1.657 m) u južnom dijelu, između Udbine i Donjeg Lapca, a u sjevernom dijelu, između Bihaća i Korenice, uzdiže se Gola Plješevica (1.646 m). U utrobi sjevernog dijela planine skriven je podzemni aerodrom Željava. S vrhova se pružaju pogledi na Bihać i dolinu Une s jedne i na Liku s druge strane. Zbog blizine granice i ostataka rata obavezno se krećite samo označenim stazama i putevima i informišite se lokalno o sigurnosti terena. Najbolje vrijeme za uspon su kasno proljeće i rana jesen.

Grmeč je planina Dinarskog gorja u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, duga više od 60 kilometara, koja se pruža između Bihaća i Ključa. Najviši vrh je Crni vrh na 1.605 metara nadmorske visine. Planina se proteže preko područja Bihaća, Bosanskog Petrovca, Ključa, Sanskog Mosta i Bosanske Krupe, pa joj se može prići iz više pravaca. Grmeč je poznat po prostranim šumama, mirnim pašnjacima i čistom zraku, a ljubiteljima prirode nudi planinarenje, šetnje i bijeg od ljetnih vrućina u nizini. Za razliku od doline Une, ovdje nema gužve, pa je pogodan za one koji traže tišinu. Kako je teren velik, planirajte turu uz lokalno planinarsko društvo ili vodiča i ponesite kartu. Najbolje vrijeme su ljeto i rana jesen. Grmeč je od Bihaća udaljen oko sat vožnje, pa je pogodan za cjelodnevni izlet.

Plitvička jezera su najpoznatiji nacionalni park Hrvatske i na UNESCO-voj listi svjetske baštine od 1979. Park površine oko 297 km² leži uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom, a Lička Plješivica na njegovoj istočnoj strani čini tu granicu. Šesnaest jezera vidljivih na površini povezano je sedrenim barijerama, slapovima i drvenim stazama, a najviši je Veliki slap visok 78 metara. Iz Bihaća se do Plitvica stiže za manje od sat vremena preko graničnog prelaza Izačić – Ličko Petrovo Selo, pa je ovo jedan od najpopularnijih jednodnevnih izleta za naše goste. Za 2026. ljetne ulaznice imaju nižu cijenu poslije 16 h (jun–avgust) odnosno 15 h (septembar), što je odlična prilika da izbjegnete gužve. Ulaznice se mogu kupiti online, a ako nisu rasprodane, i na ulazima. Ponesite pasoš ili ličnu kartu za granicu.

Rastoke su dio grada Slunja u Hrvatskoj, gdje se rijeka Slunjčica razdvaja u brojne krakove i preko kaskada i slapića ulijeva u Koranu – zbog čega ih zovu i "male Plitvice". U donjem dijelu Rastoka ima 23 slapa, a najpoznatiji su Buk, Hrvoje i Vilina kosa. Mjesto je poznato po mlinovima na vodeni pogon: u najboljim danima radilo ih je do 22, a prvi potiče iz 17. stoljeća. Slunjčica je hladna – zimi oko 7 °C, ljeti do 16 °C – dok Korana ljeti dostiže i 28 °C, pa je kupanje u Korani pravi užitak. Iznad Rastoka je stari grad Slunj, frankopanska utvrda koja se spominje još u 12. stoljeću. U avgustu se održavaju Dani grada Slunja. Rastoke su odlična kombinacija s Plitvicama ili Baraćevim špiljama u istom danu.

Baraćeve špilje nalaze se kod sela Nova Kršlja, oko šest kilometara istočno od Rakovice, između Slunja i Plitvica u Hrvatskoj. Tri ulaza u špilje su na lokalitetu Baraćeve brine. Špilje su za posjetioce otvorene još 1892. godine, nakon Drugog svjetskog rata bile su napuštene i zaboravljene, a Gornja špilja ponovo je otvorena u julu 2004. Godine 2022. u Gornjoj Baraćevoj špilji pronađeni su neandertalski alati, što ovo mjesto čini zanimljivim i za ljubitelje prahistorije. Obilazak je vođen, uz predavanje od 45 do 60 minuta na hrvatskom, engleskom, njemačkom ili talijanskom. Unutra je svježe tokom cijele godine, pa ponesite jaknu i ljeti. Špilje su odličan plan za kišni dan i lako se spajaju s Rastokama i Plitvicama u jedan izlet. Preporučuje se čvrsta obuća.

Una izvire u Hrvatskoj, u selu Donja Suvaja kod Srba, svega nekoliko kilometara od granice s Bosnom i Hercegovinom. Vrelo Une je okruglo, mirno jezerce tirkizne i modrozelene boje, okruženo šumom i strmim liticama ispod Plješevice i Stražbenice. Ronioci su se spustili do gotovo 250 metara, a dno nisu pronašli – zato se smatra najdubljim krškim izvorom u Hrvatskoj i jednim od pet najdubljih izmjerenih riječnih izvora na svijetu. Dvadesetak metara nizvodno rijeka formira prvu sedrenu kaskadu. Vrelo je zaštićeni hidrološki spomenik prirode od 1968., a njime upravlja ustanova Natura Jadera. Od ulaza do izvora je lagana šetnja od oko 15 minuta. Voda ima samo 7–8 °C, pa kupanje nije dozvoljeno. Kanta za smeće nema – sve ponesite sa sobom. Ovo je duži izlet, ali za ljubitelje Une obavezan.

Drvar je gradić u zapadnoj Bosni, na putu između Bosanskog Grahova i Bosanskog Petrovca, na oko 480 m nadmorske visine. Najpoznatija znamenitost je Titova pećina: u brdima iznad grada tokom Drugog svjetskog rata bio je smješten Vrhovni štab partizana s Josipom Brozom Titom. Dana 25. maja 1944. njemačke snage izvele su na Drvar padobranski desant, operaciju "Rösselsprung", s ciljem da ubiju Tita. Danas pećinu, prema Wikipediji, godišnje posjeti oko 200.000 ljudi. U gradu su i spomen-kompleks borcima i civilima poginulim u ratu, završen u maju 1967., te ostaci rimskog putokaza iz oko 100. godine nove ere. Drvar je duži izlet iz Bihaća, pa ga je dobro spojiti s Martin Brodom i manastirom Rmanj u južnom dijelu NP Una. Izlet je zanimljiv ljubiteljima historije 20. stoljeća.