Nacionalni park Plitvička Jezera 1979. godine upisan je u UNESCO-ov ˝Popis svjetske baštine˝ (među prvima u svijetu), a nacionalnim parkom proglašen je 1949. godine. Jezera su smještena na granici dvaju klimatskih područja: maritimnog i kontinentalnog gdje se sukobljuju naizmjenični prodori vlažnog maritimnog zraka i kontinetalnih zračnih struja, te imaju specifičnu pojavu krške hidrografije koji uz bogatu floru i faunu predstavlja neprocjenjivu naučnu vrijednost.
Nacionalni se park prostire na području od 29482 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Sastoji se od 16 jezera koja se stepenasto prelijevaju i silaze jedno u drugo u nizu od 5460 m zračne linije, a smještena su na području između Male Kapele i Plješevice u Lici. Ovaj cijeli kraj na nekim kartama se još uvijek naziva Vražji vrt, zbog svojeg položaja i povijesti. Legenda kaže da su Plitvička jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se dugo molio i molio, dok se u dolini nije pojavila Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Padala je tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera.